Mariška
Sunce je vrejlo, žito diši,
zrnje je zrejlo, düjša trpi.
Sapa je žedna, tejlo gori,
glava je vrouča, motor brni.
Mariška, Mariška, vozila je kombajn.
Šaltala je šaltala, klüko med nogami.
Švicala je švicala, s kustimi bedrami,
brijsala se brijsala, s črnimi rokami.
Mariška, Mariška, vozila je kombajn,
süjkala je, sujkala, motala je kormajn.
Šlatala je šlatala klüko med bedrami,
tiskala je tiskala kuplongo z nogami.
Brodila je brodila je, ge je njeni Djouži.
Djouži, Djouži, vrak je v tvojoj kouži.
Zenof frčafelov ton na konci njive,
njeni dragi Djouži trousi zrejle slive.
Slive doj letijo, rosnata je kouža.
Djouži tou ne pijta, zrejlo slivo bouža,
Mariška, Mariška, vozila je kombajn,
glejdala je glejdala, kak se sliva trousi.
Zgrabila je zgrabila, slouko frčafelo,
če bog dá, če bog dá, te de zdaj grmelo.
Sunce je vrejlo, žito diši,
zrnje je zrejlo, düjša trpi.
Sapa je žedna, tejlo gori,
glava je vrouča, motor brni.